photo Tumblr_zps87d8ff2a.png
 photo Orkut_zps80a5fc5a.png
 photo Instagram_zps99e81fb2.png
ono moje ZAUVIJEK traje jos uvijek
26.01.2014.

ko zna koji sedativ da utisa sve olujee moje..

Idemo od pocetka..
Napokon sam pronasla osobu koja mi odgovara u svemu, osobu sa kojom o svemu mogu razgovarat, pred kojom se mogu glupirat i pametovat u isto vrijeme, osobu koja u potpunosti shvaca mene i moje lude, uvrnute ideje ali, uvijek postoji ono jedno "ali" koje visi u zraku i unosi smetnje u svo to "savrsenstvo..
Ne znam da li mogu u potpunosti da mu vjerujem, ne znam da li i on isto osjeca iskreno, i strah me je, opet me je strah da ne budem povrijedjena i da opet, kao i svaki put, ne izvucem onaj deblji i gori kraj..
Jedan dio mene zaista zeli da ostvari to dok onaj drugi slabiji ne zeli da se ponovno upusta u nesto u sto nije siguran. Mrzim taj strah i tu nesigurnost.
Mrzim sto imam odredjenu dozu sumnje u njega i njegove rijeci, voljela bih da mogu da vjerujem, da vjerujem u sve ono sto kaze, da vjerujem u svaki onaj posebni trenutak, da vjerujem u njeg, u to da mozda i mozemo uspjet, voljela bih, zaista bih voljela, ali ne mogu, ne mogu bar dok me ne uvjeri da je vrijedan toga, da je iskren..a znaci mi, tako neobjasnjivo i neopisivo mi znaci, i fali mi sad jer ga nema, fali mi da pricamo, da ga zezam, da se ko fol ljutimo, fali mi da mi izmami osmijeh..
Jedini je u posljednje vrijeme kome sam dopustila da me malo bolje upozna, jedini je s kim sam od pocetka krenula iskreno i otvoreno, s njim se drugacije, ljepse, u isto vrijeme i realno i bajkovito, volim to, volim nacin na koji razgovaramo, volim one razgovore dugo u noc, volim sve one trenutne slike, puno, puno volim..
Molim te nemoj da me razocaras, nemoj da budes kao svi ostali jer ti to nisi, nisi kao drugi, poseban si, drugaciji, pocinjem da vjerujem u tebe..