photo Tumblr_zps87d8ff2a.png
 photo Orkut_zps80a5fc5a.png
 photo Instagram_zps99e81fb2.png
ono moje ZAUVIJEK traje jos uvijek
04.05.2013.

-

Vec mjesec dana bjezim od sebe, bjezim od osjecanja od one lose osobe u koju sam se s vremenom pretvorila, bjezim od svih losih stvari koje su mi se u posljednje vrijeme dogodile, odricem se svih ruznih navika, svega loseg, i uspjela sam bar sam djelimicno uspjela.
Zaista mi je bila dosadila ona teska prica o mom umoru i svoj onoj tezini koju sam nosila na svojim ledjima i sve one svadje i sav onaj pogazeni trud, sve mi je bilo doista dosadilo.
Odmorila sam se od svega, vratila sam se na onaj moj stari dobri put, ostavila sam sve iza sebe, svu ljutnju, bijes, razocarenja, ponos, sve sam ostavila sad vec u proslosti, mirna sam, napokon sam pronasla svoj mir, ravnotezu, pronasla sam sebe i vec sad cistom i svjesnom glavom mogu donosit odluke, odluke u kojima je ranije srce diktiralo, sada je sve to iza mene.
Bas mi je dobrodosao ovaj mali predah i od skole, super mi je bilo za tih 10tak dana, cak sam uspjevala i dan prezivit bez ijednog ulaska na fejs, sad dosita i to mogu da kontrolisem.
Provela sam 3-4 predivna dana kod rodice i super mi je bilo s njom, mada nista vise nije kao prije, dosita nema onih silnih provala i smijanja dokasno u noc, sada smo to zamijenile dugim razgovorima, brigom o buducnosti, o planovima, zaista smo izrasle u nesto ozbiljno sto nikad nismo vjerovale da cemo postat. Stizu nas godine. :)
Bilo mi je predobro i onih prvih nekoliko dana dok sam bila potpuno sama u kuci, bas mi je prijala ona tisina i mir i sloboda.
I ovo vrijeme mi je super i sto vise mogu provodim vani suncajuci se i izlezavajuci na suncu.
Doista sam spoznala trud mojih roditelja za mene, i doista mi je zao zbog svih razocarenja koje sam im priustila.
Sada su mi se sve kockice poslozile, tako mi je super i zadovoljna sam i imam osjecaj da mi nista ne fali i bas sam mirne duse.
Sretna sam, napokon sam iskreno sretna.



"Ona se, slučajno, udala 18. maja 1980. Da se udala za mene, verovatno bih, kao pravi muž, ponekad i zaboravio taj datum. Ovako, zapamtio sam ga zauvek…'"


I njeg sam vjerovatno prebolila, nista me vise ne pecne na spomen njegova imena, ne zaigra nesto u stomaku kad ga slucajno sretnem, jebiga i to je moralo doci.
Povremeno se cujemo, tek onako radi reda, i znam da ce i tu rijetkost vrijeme izbrisati.
On ide dalje, u nove pobjede i poraze, ide za necim sto je oduvijek imao i necim sto ce zauvijek imati, sitnica je to sto mu zelim doista sretan i uspjesan zivot, sitnica naspram one ogromne ljubavi koju sam osjecala i naspram onog sto mu zaista iskreno zelim.
Sve najljepse al sto dalje od mene.
Vec sam se pripremila da nekako prezivim taj dan i znam da hocu sa osmijehom na licu i srecom u srcu.
Tako nekako se sve to zavrsilo...